More, nije ko u višnje - Zanimljivi utisci i anegdota sa jedne obuke


Po jako vrelom danu smo imali zadovoljstvo da posetimo OŠ Branko Radičević u Brestovcu i održimo svoju akreditovanu obuku: "Prevladavanje stresa metodama kognitivno-bihejvioralne terapije". Uprkos vrućini u prostoriji na potkrovlju škole i predavači i polaznici su bili motivisani, komunikativni i efikasni u razmeni bitnih informacija, tehnika i veština...

Interesantno je to da smo po prvi put imali prilike da mišićnu relaksaciju demonstriramo na strunjači u ležećem položaju.

Utisak na nas je ostavio i direktor škole koji je sam prvi izlazio u susret i lično pripomagao oko svega: fotokopirao i nosio deo materijala, otišao po kabal za laptop, po ručak, brisao strunjaču... Uglavnom direktore zamišljamo kao ljude koji uposle druge da završavaju fizičke poslove, što ove detalje čini dodatno vrednim pohvale.

Škola je takođe jako lepa, ali najupečatljiviji utisak, onaj u duhu naše struke, čuvamo za kraj.

Pri kraju seminara dok se pakujemo komentarišemo koliko je bilo vruće i domar dok raščišćava prostor se okreće i kaže nam: "More, nije ko u višnje". Ceo dan mi demonstriramo na drugima razne terapijske intervencije i za kraj mi dobijemo jednu! 
Zaista, moćna tehnika je da pre nego što počnemo da očajavamo i proklinjemo situaciju u kojoj smo, etiketiramo sebe ili druge na osnovu nekih nedostataka itd. zapitamo se prosto pitanje: "Po kom to kriterijumu procenjujemo?" Sa čime vršimo poređenje? U odnosu na branje višanja napolju pri istoj temperaturi, zaista nije bilo strašno ni to što je vrućina dok radimo u potkrovlju škole. Možda samo malo neprijatno.


Autor: Stanojević Stevan, 10.07.2019, 11:18:58

Kontakt