Neproverene vesti o pandemiji: Mehanizam delovanja i posledice


Opšte je poznato da je pandemija novog virusa sa sobom donela i, do sada, neviđenu epidemiju lažnih, neproverenih vesti i nestručnih mišljenja i saveta. Cilj ovog članka je da vas što bolje informiše o mehanizmu kojim se lažne vesti i informacije šire i posledicama koje izazivaju.

Informacije iz svake oblasti za koju niste stručni, su potencijalno lažne i neproverene, jer ne možete u trenutku da procenite sami njihovu verodostojnost. U daljem tekstu ćemo ih zvati "neproverene". Pobrojaćemo najmanje pet razloga da se prestane sa njihovim širenjem, jer psihološke posledice mogu biti ozbljne i dalekosežne.

  1. Ljudi će lakše nego u uobičajenim okolnostima poverovati u neproverene i potencijalno opasne vesti.

I u uobičajenim okolnostima, kada nema pandemije, mi smo zatrpani različitim informacijama. To je nešto što zovemo „informaciono zagađenje“. To znači da smo izloženi daleko većem broju informacija nego što možemo da obradimo. U tom haosu ne možemo svakom podatku da pristupimo kritički i preispitujemo ga, što otvara prostor za različite manipulacije. Taj prostor redovno koriste i društvene mreže i neki mediji u svrhu marketinga, političkih ciljeva itd.

U kriznim situacijama poput ove, ljude ubija neizvesnost. Traže konretan podatak šta raditi, šta ne, koliko će sve ovo da traje, kakve će tačno biti posledice i kako je do svega ovoga došlo. Jednom rečju traže neku logiku u svemu onome što se dešava, jer širu i jasniju sliku situacije imaju jedino stručnjaci. Svako iz svoje oblasti. Tako da i pored nenamerne izloženosti podacima, ljudi su napeti i sami tragaju za podacima koji bi im obezbedili odgovore na ova pitanja. Da nevolja bude veća, neki podaci su kontradiktorni, što je dodatno frustrirajuće. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su izvor tih podataka bile nadležne institucije u državi, one kojima bismo trebali da verujemo kao zvaničnim, tj. „proverenim“ izvorima. Zato to nepoverenje kod stanovništva, koje ljude gura ka alternativnim tumačenjima, i nije za osudu. Pokušaću da ovo slikovitije dočaram izmišljenim primerom iz svakodnevnog života.

Recimo da niste posebno gladni i neko drugi vas ponudi neljuštenim suncokretom. Vi ćete uzeti desetak zrna, očistiti svako i lako osetiti ako je par njih pokvareno i nekvalitetno, te ćete njih baciti. Međutim, ako ste gladni, vi ćete sami tražiti što pre i što više hrane pa ćete izabrati već oljušten pripremljen sunckret i ješćete daleko više zrna odjednom, pa će se tu provući i nekvalitetna zrna. Neka toliko loša da vam može biti još gore nego pre jela.

Isto tako neproverene i potencijalno opasne vesti lako dopiru do vas u mnoštvu podataka u kojima tragate za logičnom i jasnijom slikom trenutne realnosti.

  1. Ove vesti lako zastrašuju ljude i šire paniku

U periodima izloženosti stresu i kada ste napeti, određeni mehanizmi u vašem organizumu vas pripremaju za opasnost za koju procenjujete da vam preti. Zadatak ovih mehanizama je da vas zaštite. Takvo vaše stanje strepnje i napetosti nazivamo povišenim „arauzalom“, pojačanom budnosti psihe itd. Ja ću iskoristiti primere i metafore uz pomoć kojih je uglavnom tražiocima psihološke podrške jasno kako strah i strepnja stvaraju još straha i strepnje.

U strahu se razni neutralni signali tumače kao preteći. Pogotovo ako je situacija nejasna, jer je za naše preživljavanje mnogo bolje da precenimo opasnost iako je nema ili nije toliko preteća, nego da podcenimo opasnost i na taj način joj se izložimo i budemo ugroženi. Ja imam običaj da koristim analogiju: Da li se sećate kada ste bili mali i posle horor filma vam je žbun ličio na čudovište? Ili stari trik u horor filmovima, napeta situacija, napeta muzika, mačka uskoči u kontejner, a vi se prestravite. Upravo to se i sada dešava - zato što ste već uplašeni, dođete do nekog podatka i čini vam se da vam preti čudovište, a zapravo gledate u žbun. U ovoj situaciji je sasvim opravdano osećati strah i napetost do one mere do koje nas štiti i tera da budemo oprezni. Kada bismo analizirali izvore i tačnost nekih video snimaka i članaka koji kruže internetom, videli bismo da su to laži. Odnosno žbunovi i mačke u kotnejneru. Pošto smo već zastrašeni, mi lako poverujemo na prvu loptu u te vesti i zastrašimo se još više. Zato nam se sve više ljudi koji traže psihološku podršku žali na strah ne od toga da će se zaraziti, već od toga da je sve ovo planirano, dešava se namerno, neko želi da smanji broj ljudi na planeti, da nema virusa već nas prskaju Sarinom (bojni otrov), ugrađuju 5G mrežu od koje ćemo svi da umremo i slično. Ovakve izmišljotine itekako doprinose opštoj panici!

  1. Popularizacija individua sa diskutabilnom stručnošću

Video sam ovih dana puno deljenja jedne naivne montaže: Snimak sa okvirom „Breaking News“ i simulacija TV programa u kojima se iznosi jedna teorije zavere. Ne mogu da verujem da ljudi ne primećuju da se ne radi o pravim vestima i pravoj televiziji.

Takođe video snimke nekih lekara koji se samo tako predstavljaju, ali to niko ne proveri pre nego što ih posluša, ili pravih lekara koji imaju svoje kontroverzno mišljenje o svmu ovome. Kad lekar ne želi da ima pacijente, nego obožavaoce, on prestane da govori ono za šta su ga školovali i počne da govori ono što je popularno, što ljudi vole da čuju ili što je suprotno zvaničnom naučnom koncenzusu. To je ono što će ih istaći iz mase i popularizovati.

Takođe, ljudi su skloni tome da cene izbor ili mišljenje popularne osobe. Tako funkcioniše reklamiranje brendova od strane zvezda. Jako je neodgovorno kada mediji željni tiraža traže i objavljuju stavove poznatih estradnih ili sportskih zvezda o pandemiji, jer ljudski životi mogu da zavise od toga. Nažalost živimo u vremenu u kome svi žele da budu gurui, mudraci i savetnici.

Zaključak je da je treći razlog zašto ne treba deliti neproverene vesti, taj što na ovaj način popularizujete nestručne, gladne popularnosti, nemoralne osobe i još nemoralnije medijatore putem kojih ovakve vesti putuju. Daleko je bitnije da vam predstavim koliko veliku štetu ovakve pojave nanose opštoj populaciji. Što je četvrti i glavni razlog.

  1. Izazivate da situacija bude svima psihološki teže izdrživa

U knjizi: „Kognitivno-bihijevioralne strategije u kriznim intervencijama“ nalaze se istraživanja koja nam prenose jednu dobru vest! Posle krize i katastrofe, najveći procenat ljudi se potpuno oporavi. Da li znate od čega zavisi stepen nanete štete i procenat oporavka stanovništva? Od toga koja je nečija procena udela ljudskog faktora u onome što vas je zadesilo! Što je jača procena da je za sve odgovoran ljudski faktor, posledice su teže i oporavak sporiji, a procenat onih sa trajnim posledicama veći!

Šta ovo znači? Ako vam neko zapali kuću usled ratnog stanja (faktor zla, zlobe, direknta namera da se nanese šteta), ako je požar posledica nepažnje komšije (faktor neodgovornosti) i ako je ona srušena u zemljotresu, materijalna šteta će biti ista, ali šta ćete od ovoga lakše, a šta teže podneti? Ako ste polomili ruku, psihički ćete se najlakše oporaviti ako sami padnete sa bicikla, nešto teže ako vas neko udari kolima (nepažnja, neodgovornost), a najteže ako vam je neko prebio namerno...

Da li razumete u kom smeru ovo ide? Što više širite neproverene mudrosti ili teorije zavere, činite da ljudi procenjuju da je ovo posledica nečije neodgovornosti ili, još gore, direktne namere! Zato će ljudi kriznu situaiju teže podneti i teže se oporaviti. A i vi sami, jer ste izloženi toj proceni!

  1. Direktne i konkretne posledice po fizičko zdravlje

Do ljudi NE dolaze PROVERENI podaci o tome kako se treba zaštititi. Do ljudi dolaze POGREŠNI podaci o tome kako se treba zaštititi (npr. piti alkohol, slanu vodu, ozonirati krv, ne vakcinisati se...). Do ljudi dolaze podaci da se uopšte i NE TREBA zaštititi (npr. „ovo je izmišljotina, ljudi koji umiru od drugih bolesti se vode kao umrli od virusa...“). Sve ovo uzrokuje da je njihovo fizičko zdravlje ugroženo i izloženo opasnosti. Onaj ko te vesti širi, rizkuje da bude zakonski sankcionisan.

U našoj zemlji je ogroman procenat nepismenih ljudi, po nekim podacima čak i oko polovina. Zavisi da li proveravate da li su „funkcionalno“ nepismeni, da li razumeju ono što čitaju, ili samo da li znaju da od slova sastave reč. Još je veći broj medijski nepismenih, u smislu da ne znaju da se snađu dobro sa podacima kojima su izloženi, kao i da na efikasan i bezbedan način koriste savremene medije poput interneta. Da li se slažete da je poluistina gora od laži? Teže se otkriva. I poluinformisanost gora od neinformisanosti, jer izaziva sve ove posledice o kojima sam pisao.

 Zaključak

Kada je na predvanju Vladete Jerotića u organizaciji Niške Eparhije, neki čovek iz publike pitao za komentar na to da je čak 55% stanovništva Srbije nepismeno, dobio je jako mudar odgovor. Između ostalog i to, da je gore biti polupismen, nego nepismen. Te, šaljivo, da pismen ne mora da bude  i obrazovan. „Pastirica u gori je obrazovana zato što ima obraza“, rekao je tom prilikom Jerotić.

Ne morate da se slažete sa onim što ste pročitali. Ja vas molim, ne u ime nauke, u ime časti i poštenja, da budete medijski obrazovani i stanete sa širenjem svih vesti koje dolaze iz neproverenih izvora i tiču se onih oblasti iz kojih nemate dovoljno znanja da biste odvojili žito od kukolja. Hvala unapred!

 

Stevan Stanojević, psiholog i terapeut u Centru Psihonega

Volonter Saveza društava psihoterapeuta Srbije u kriznim intervencijama za vreme pandemije

Članak je pisan za kanadski portal na kome možete naći još mojih i drugih interesantnih tekstova: https://thecradlemagazine.com


Autor: Stanojević Stevan, 28.04.2020, 14:13:54

Kontakt