Pretpraznično (NE)raspoloženje


Iako novogodišnji i božićni praznici, u našoj kulturi praćeni i drugim verskim slavama, važe za period radosti i blagostanja, postoji puno ljudi koji su baš oko praznika tužniji nego obično i ova euforija ih ne dotiče.

Često su to osobe:

  • sklone depresivnom raslopoženju kojima je okidač baš to što misle da su svi oko njih srećni osim njih samih, upoređuju se s drugima na način koji im šteti (nisu svesni da je njihova procena pogrešna i zasnovana je na manjku informacija),
  • sumiraju svoj život u prethodnoj godini (ili godinama) i nisu zadovoljni učinjenim,
  • izgubili su nekog bliskog s kim su provodili praznike, nemaju partnera ili porodicu, a praznici su vreme koje se provodi u društvu najbližih, što sve dodatno pojačava osećaj usamljenosti...
  • “Od prvog okreću novi list” ali sledi još praznika koji poremete sebi obećane mere, tako da se razočaraju još u januaru,
  • jednostavno nemaju novca da sebi priušte iracionalnu potrošnju koja dolazi sa novogodišnjim praznicima i to ih pogađa,
  • ako još i ne nalaze sreću u porocima i obilju hrane, čini se da izostaje i ovaj drugi površni i prolazni mehanizam izazivanja prazničnih radosti

Da li se možda prepoznajete u nekoj od ovih kategorija? Ako da, niste jedini…

Objasniću što kraće neke mehanizme ovog problema, o ostalima razgovaramo na besplatnoj radionici “Pretpraznično (NE)raspoloženje” u decembru.

Forsiranje nepotrebne euforije prelaska u novu godinu pogoduje trgovinskim lancima i proizvođačima koji jedva čekaju da vas namame novogodišnjim popustima kako biste sebi kupili sreću. Da, to je ono što ljudi kupuju. Ne postoji pravilo da morate ući u novu godinu u novoj haljini, odelu ili cipelama, ali se osećate lepše posle kupovine. Da li ste onda kupili sebi artikl ili emociju? Da nevolja bude veća, platežna moć većine građana Srbije ne ide baš u prilog modernim smicalicama skrojenim po meri “potrošačkog mozga” (Šta je to potrošački mozak vidi u Smol i Vorgan – “Internet mozak”). Skorašnji događaji su pokazali da za nasilje neđu potrošačima nije potreban “crni petak” i popust na plazma TV kao u razvijenim zemljama, dovoljno je i staviti popust na sirovu piletinu, odnosno u skladu sa kupovnom moći stanovništva.

Tu nije kraj nevoljama. Vi procenjujete sebe na osnovu drugih ljudi, kao da uključite filter i gledate samo u one koji odudaraju po svojoj radosti, a ljudi vole da se eksponiraju kao radosniji nego što jesu. Vi ćete gledati društvene mreže kao najčešći način prikupljanja informacija o drugim ljudima i zapaziti kako je ko i na šta potrošio, a naravno skromni se neće fotografisati i razmetati ovim poslednjim pokušajem da popune duhovnu prazninu i njih nećete uzeti u obzir…

To je greška u mišljenju, greška “dostupnosti podataka”. Ako, na primer, prolazite pored restorana za tzv. Dan zaljubljenih, a trenutno niste u vezi, vi ćete videti nekoliko parova unutra i zaključiti kako eto “svako bre ima nekog samo ja sam bedan, jadan, nikakav…”, dok sebi delite sočne epitete i plače vam se, nećete videti sve vaše istomišljenike koji će tu proći i osećati se isto tako. Emotivni/ljubavni problemi i strah od odbacivanja, usamljenosti, nevoljenosti su najrasprostranjeniji među klijentima koji traže psihološku pomoć, ali i onima koji se sami bore, samo vi nemate tih podataka. Istim mehanizmom možete zaključiti da avioni stalno padaju i to je jako opasno sredstvo prevoza, jer nematete informacija o hiljadama uspešnih letova, baš zato što je avion koji nije pao, potpuno uobičajena stvar i uopšte nije vest!

Vi zapravo nikada ne znate ko je od ljudi sa kojima se upoređujete zaista radostan, a kome je to maska i možda pati iznutra. Jednom sam od strane jedne divne i inteligentne osobe koja se borila sa depresijom, na terapiji čak čuo i misao: “I kasirka u marketu je nasmejana i srećna, samo ja nisam”. Taj način razmišljanja koji vas tera u depresiju će ignorisati čak i tako očiglednu činjenicu - da je nekome u opisu posla da bude nasmejan! Ovaj osećaj izolovanog slučaja potištenosti se tokom prazničnih radosti pojačava.

Poenta ovog članka nije da neko treba biti srećan jer postoji gomila “nesrećnih” poput njega, već da su naši razlozi za radost i zadovoljstvo, jako relativna stvar i da ne treba prenagliti u zaključcima gde smo baš mi po ovom pitanju.

O sličnim temama i mehanizmima razgovaramo na besplatnoj radionici “Pretpraznično (NE)raspoloženje” u decembru. Pratite FB stranicu i sajt za više informacija!


Autor: Stanojević Stevan, 26.11.2018, 18:30:08

Kontakt